Ražalostila nas je vijest o iznenadnoj smrti Miroslava Živkovića, baritona i dugogodišnjeg solista i člana Zbora Hrvatske radiotelevizije, kao i stalnog sudionika Festivala kajkavskih popevki.

Miroslav Živković rođen je 1952.godine u Vinkovcima. 1969. godine dolazi u Zagreb, u kojem pohađa Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u klasi prof.Renate Šeringer i gimnaziju. 1976.godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, a kasnije završava solo pjevanje u klasi prof. Vladimira Ruždjaka. Iste godine počinje pjevati u Zboru Hrvatske radiotelevizije, u kojem je pjevao do odlaska u mirovinu.

Na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini prvi je puta nastupio davne 1979. godine sa skladbom “Zazvonel je veliki zvon”, Srećka Zubaka i Anđele Vokaun Dokmanović. Od tada, nastupajući gotovo u kontinuitetu, obogaćuje Festival osebujnim i toplim interpretacijama, svojim ugodnim baritonom koji je kajkavskoj popevki davao jednu posebnu boju.

Na Festivalu je izvodio skladbe poznatih hrvatskih autora: Srećka Zubaka, Pere Gotovca, Dalibora Paulika, Vilibalda Čakleca, Tomislava Uhlika, Nikice Kalogjere, Miroslava Berte, Drage Britvića, Ane Bešenić, Milivoja Pašičeka, Tomislava Borića…

Njegove izvedbe bile su besprijekorne, a slušajući ih mogao bi se steći dojam da se najbolje osjećao u provjerenoj autorskoj festivalskoj formaciji Paulik – Pašiček. Iz nje su izašle i uspješnice Krapinskog festivala upravo u njegovoj izvedbi: Zagorje moje od čistoga zlata i Zagorska suzo, još ima nas.

Živac, kako smo ga od milja zvali, s ljubavlju i velikim poštovanjem izvodio je kajkavske popevke i svaki njegov nastup bio mu je veliko zadovoljstvo. Od Krapina moja, ti najlepša roža, Dragi, dragi kaj, Samo ti me dobro razmeš, Vsi bumo došli, Zagorskom kraju, Još si lepa kak roža, Fiolica, do Zdravice za domaju – njegove posljednje interpretacije na Krapinskom festivalu, uz zbor Ilirce, izvedene na prošlogodišnjoj na retrospektivnoj festivalskoj večeri