31.03.2022. napustila nas je Višnja Korbar, dugogodišnja redovita sudionica Festivala kajkavskih popevki u Krapini.

Višnja je rođena Krapinčanka, odrasla u Pregradi. Jedna je od naših najpopularnijih pjevačica zabavne glazbe šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Jedna je i od rijetkih vokalnih solista koja od prve godine sudjeluje na Festivalu kajkavskih popevki u kontinuitetu do 2010. godine, podarivši kajkavskoj kulturnoj baštini oko 45 popevki. S osobitim veseljem nastupala je u svojoj Krapini i publika ju je obožavala. S punim pravom nazivali su je „ikona kajkavske popevke“, „vladarica Krapinskog festivala“,…

Iako je Višnja poznata po svojim vedrim i veselim popevkama koje su ušle u antologiju, Šala bila, šala bu, Tancaj, tancaj, Pri veseloj Zagorki, Francek mota iza plota, Kak vragu na rep stati, Rođena vu Krapini,… pjevala je i kajkavske ljubavne balade, za koje je često puta i sama pisala stihove: Gda mislim o nama, Nigdar ti nisem stigla reči, sve do njezinog zadnjeg pojavljivanja na krapinskoj festivalskoj pozornici 2010. godine, upravo sa vlastitim stihovima „Tak bi rada…“, popevku koju je sama otpjevala, a uglazbio ju njezin dugogodišnji suradnik, skladatelj Vilibald Čaklec. U nostalgiji za nekim prošlim vremenima, ova popevka možda najbolje ocrtava našu dragu Višnju, ponosnu Zagorku, pjevačicu prekrasne boje glasa, koja je s puno ljubavi pjevala o svojem rodnom kraju i dragom kaj-u gotovo pola stoljeća.